Dijagnoza dijabetesa se postavlja na osnovu kliničke slike, i laboratorijskih parametara. Prema poslednjim važećim preporukama Svetske zdravstvene organizacije SZO i Međunarodne dijabetesne federacije IDF za 2006 god, određivanje glikemije iz venskog uzorka plazme i dalje ostaje osnova testiranja glukozne tolerancije i treba da bude standardni metod za određivanje i saopštavanje nalaza HbA1c.
Međunarodni ekspertski komitet, Američke asocijacije za dijabetes (ADA), Evropske asocijacije za studije u dijabetesu (EASD) i Međunarodne dijabetesne federacije (IDF), koji je osnovan 2008.g. u cilju određivanja novih sredstava za dijagnozu dijabetesa, izdao je konsenzus preporuka i uvrstio HbA1c kao kriterijum i za postavljanje dijagnoze dijabetesa. Glikozilirani hemoglobin (HbA1c) odražava prosečnu vrednost glikemije u plazmi tokom prethodna 2–3 meseca u jednom merenju, koje može biti sprovedeno bilo kada u toku dana i ne zahteva posebne pripreme uključujući i stanje gladovanja. Naime, ranije je pokazana značajna povezanost između nivoa HbA1c i prevalence retinopatije, koja odgovara povezanosti glikemije našte ili 2h vrednosti glikemije nakon OGTT i prevalenci retinopatije u većini populacija. Ovi nalazi sugerišu da pouzdana mera hronične hiperglikemije, kao što je HbA1c, koja obuhvata stepen izloženosti hiperglikemiji tokom vremena, a koja je povezana sa rizikom za pojavu komplikacija (retinopatija), kao bolji biohemijski marker dijabetesa može predstavljati i bolje dijagnostičko sredstvo.
Prema ovim preporukama, predložena je vrednost HbA1c od 6,5% kao dovoljno senzitivna i specifična da identifikuje osobe sa značajno povišenim rizikom za pojavu retinopatije, da može predstaviti graničnu vrednost za postavljanje dijagnoze dijabetesa.
Dijagnozu dijabetesa treba postaviti kada je HbA1c ≥ 6.5% i potvrditi je ponavljanjem nalaza HbA1c. Ako nije moguće uraditi određivanje HbA1c, potrebno je koristiti ranije preporučene dijagnostičke testove (npr. glikemiju našte, glikemiju u 120 min OGTT-a).
ADA je usvojila ovu preporuku i od 2010. godine uvrstila je u standardne dijagnostičke kriterijume .
U najnovijim preporukama iz 2015. godine ADA navodi da se individualno postavljaju ciljne vrednosti glikemija i HbA1c, na osnovu prisutnih komorbiditeta, očekivanog trajanja života, trajanja dijabetesa, prisutnih mikro i makrovaskularnih komplikacija, rizika od hipoglikemija i sveprisutnim kardiovaskularnim rizikom.Tako se prema ovim preporukama predlaže stroga kontrola kod pacijenata koji su mlađi, motivisaniji, imaju duži očekivani životni vek i nemaju rizik od hipoglikemija odnosno kod njih se preporučuje da vrednost HbA1c bude manja ili jednaka 6,5%, dok se kod kod pacijenata koji su stariji, manje motivisani, često skloni hipoglikemijama, kod kojih je manji očekivani životni vek, i sa prisutnim ozbiljnim komorbiditetima preporuka da HbA1c može biti veći od 6,5 %.