Šta je dijabetes?
Postoje dva tipa dijabetesa i obe vrste spadaju u hronične bolesti koje utiču na način kako naše telo reguliše nivo šećera u krvi ili glukozu.
Glukoza je pogonsko “gorivo“ koje ishranjuje vitalne organe našeg organizma. Da bi se glukoza transportovala u ćelije našeg organizma potreban je nosač ili “ključ”, a to je hormon koji proizvode ćelije pankreasa, insulin. Ljudi sa dijabetesom tipa 1 ne proizvode insulin, dok ljudi sa dijabetesom tipa 2 ne reaguju adekvatno na produkciju insulina, što bi kasnije tokom napredovanja bolesti dovelo do takozvane insulinske rezistencije (proizvodnja insulina se smanjuje).
Dijabetes tipa 1
Dijabetes tipa 1 je označen kao dijabetes mellitus juvenilni, s obzirom na to da se u procentu od 5 do 10 odsto javlja kod mlađih osoba (dece).
Dijabetes tipa 2
Dijabetes tipa 2, dijabetes mellitus, najčešći je oblik ove bolesti.
Tipovi dijabetesa
Dijabetes tipa 1 je označen kao dijabetes mellitus juvenilni, s obzirom na to da se u procentu od 5 do 10 odsto javlja kod mlađih osoba (dece). Naučno je potvrđeno da je najčešći uzročnik nastanka ove vrste bolesti autoimuno oboljenje koje napada beta ćelije pankreasa koje su odgovorne za lučenje insulina. Naučnici još uvek nisu objasnili zašto naš imuni sistem inhibira rad ovih ćelija.
Smatra se da izvesne virusne infekcije mogu biti potencijalni okidač ali je prepoznata i genetska predispozicija za razvoj bolesti.
Dijabetes tipa 2, dijabetes mellitus, najčešći je oblik ove bolesti. Organizam proizvodi male ili nedovoljne količine insulina, zbog čega ćelije ne dobijaju dovoljne količine glukoze koja im je potrebna da bi proizvodile energiju. Visok i neregulisan nivo šećera u krvi koji je direktno zavistan od insulina je od ključne važnosti za obe vrste bolesti. Kod dijabetesa tipa 2 predominantna je genetska predispozicija koja uključuje porodičnu istoriju bolesti, ali i faktori rizika poput gojaznosti ili prekomerne težine, kao i izostanak fizičke aktivnosti i konzumiranje nezdravog načina života i neadekvatne ishrane su izvesni uzročnici. Upravo na ove faktore se treba fokusirati u procesu preveniranja bolesti. Iako različiti tipovi dijabetesa pogađaju različite populacije ljudi, juvenilni dijabetes pogađa decu od 4 do 6 godina i pubertetsku populaciju od 10 do 16 godina. Dijabetes tipa 2 ili šećerna bolest odraslih uglavnom pogađa odrasle osobe, ali je primetno da i od ovog tipa bolesti oboljevaju i mlađi ljudi.
U zdravom telu insulin koji proizvode ćelije pankreasa reguliše koncentraciju glukoze u krvi i na taj način omogućava adekvatno snabdevanje energije svih vitalnih organa. Dakle, kod osoba koje imaju regularnu proizvodnju insulina ona je u korelaciji sa unosom hrane i metaboličkim aktivnostima organizma.
Simptomi dijabetesa
Simptomi i komplikacije koje se mogu prepoznati kod oba tipa bolesti su:
– Povećan osećaj žeđi
– Potreba za češćim mokrenjem
– Zamagljen vid
– Pojačan umor
– Izražen gubitak tezine
– Simptom dijabetesa 2 je stanje koje se naziva acanthosis nigricans (oblik dermatoze) sa suvim i izraženim promenama u regiji laktova kolena i pazuha. Ove promene su znak insulinske rezistencije i nisu karakteristične za dijabetes tipa 1.
Hronično visok nivo glukoze u krvi dovodi do ozbiljnih komplikacija, a to su bolesti srca, problemi sa bubrezima, oštećenje nerava, tzv. dijabetična polineuropatija koja može dovesti do lezija na ekstremitetima i konačno do amputacije, oštećenja oka koja mogu prouzrokovati slepilo.
Kliničke manifestacije dijabetes mellitusa tipa 1
- polidipsija
- poliurija
- polifagija
- slabost i malaksalost
- gubitak telesne mase
- poremećaj vida
- mučnina i povraćanje
- ketoacidoza
Kliničke manifestacije dijabetes mellitusa tipa 2
- polidipsija
- poliurija
- polifagija
- slabost i malaksalost
- poremećaj vida
- kasne komplikacije dm
- incidenti (moždani udar, infarkt miokarda, gangrena, itd.)
- sklonost infekcijama (posebno kod žena – kandidijatični vulvovaginitis, u muškaraca – kandidijatični balanitis)
Postavljanje dijagnoze
Postavljane dijagnoze za oba tipa dijabetesa se vrši merenjem koncentracije glukoze u krvi testovima opterećenja, kao i merenjem prosečnog nivoa šećera u krvi u poslednja 2 do 3 meseca.
Tretmani i terapije za dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2 su različiti. Dijabetes tipa 1 se leči isključivo primenom insulina jer bez insulina osobe sa dijabetesom 1 mogu doživeti fatalni ishod od komplikacija vezanih za dijabetičku ketoacidozu. Dijabetes tipa 2 se leči oralnim i injekcionim lekovima za kontrolu šećera u krvi i najčešće se koristi kombinovana terapija. Zdrav način života i zdrava ishrana kombinovana sa stalnom fizičkom aktivnošću su osnova lečenja bolesti.